U školskim prostorima ispunjenima tišinom iščekivanja i tek pokojom niti svjetila, protekle večeri održana je Večer poezije i glazbe – događaj koji je spojio ljepotu riječi, snagu glazbe i duboke emocije u jedinstven doživljaj.
Publika je imala priliku uživati u talentu naših učenika kroz iskrene recitacije, nježno pjevanje i virtuozno sviranje instrumenata. Svaka točka bila je više od nastupa – bila je priča, poruka, doživljaj.
Hrabri trojac, Borna Elez, Hrvoje Kaleb te Jan Burić, uz pratnju profesora Mate Matoševića na klavijaturama, probili su led i uveli nas u divnu noć. Spretni prsti naših cura Lucije Čehil, Dore Sliško te Klare Vidović plesali su po tipkama klavijature. Magde Mihelić na violini, Marija Čehil na violočelu, Špiro Marčić i Mura Vukoja na gitari te Andrija Bilić na harmonici pokazali su kako ne gledaju ono što je ispred njih, već ono što je unutra. Njihov zalutali pogled otkriva svjetove koje čuju samo oni – melodije iznutra, s dna duše.
Postoje riječi koje lijepo zvuče, ali tek kroz posebne glasove dobiju svoju vrijednost. Tena Hlad, Marla Opačak, Eva Jurjević, Ana Pezdevšek, Magdalena Brković, Bela Ludvig, Kaja Slišković, Nina Tonković, Duje Mrkonjić, Dominik Gluhak, Mare Kovačić i Lucija Gluhak, hvala vam što ste bili čuvari ljepote riječi i iznijeli je na sebi svojstven način. Jer kada recitator progovori, tišina postane glasnija. A srce pažljivije sluša.
Klara Hrkač i Iris Felbar pjevale su dubine. U njihovom pjevu bilo je više od melodije,
bila je to molitva, priziv, šapat duše. Kada Klara i Iris pjevaju, to nisu note. To su dubine.
Dječji zbor starijeg uzrasta izveo je pjesmu “Lean on Me” . Njihovi glasovi, različiti, a opet savršeno usklađeni, nosili su snažnu poruku — da u životu nismo sami, da uvijek postoji netko na koga se možemo osloniti.
Poseban trenutak večeri bila je dirljiva glazbeno-poetska izvedba učenice osmog razreda Paole Rokić i njezine učiteljice Sanje Petek. Njihova povezanost, izgrađena kroz godine zajedničkog stvaranja i rasta, osjetila se u svakom stihu i svakoj noti. Bio je to oproštaj ispunjen zahvalnošću, nježnošću i ponosom – trenutak koji je izmamio suze i osmijehe.
Večer je dodatno obogatila izvedba našeg bivšeg učenika na klavijaturama, Luke Vianella, čija je glazba ponovno ispunila školski prostor, podsjećajući nas da se ljubav prema umjetnosti ne gasi odlaskom iz škole – ona se samo dalje razvija.
Kakva je to divna večer bila… Ispunjena emocijama koje će nas voditi i u iščekivanje iduće godine, kad će ponovo biti prilike da prigušimo svjetla školskih hodnika, zatvorimo oči i otvorimo srce.
Hvala svim učenicima, učiteljima, roditeljima i gostima što su ovaj događaj učinili nezaboravnim.
Program pripremili: Mato Matošević, Dunja Srzentić, Marcela Kučeković i Martina Curać
F O T O G A L E R I J A – Nika Maslać
Tekst uredila Kristina Biočić
